Želim biti kao Barbie, jer ta KUJA ima sve

petak, 06.02.2009.

Molim te poslušaj ono što govorim...

Nemoj da te zavara izraz moga lica.Jer, nosim masku, hiljade maski,
maske koje se bojim skinuti,a nijedna od njih nisam ja.U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.Pretvaram se da sam siguran da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi. Mozda se cini da sam smiren, ali moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva. Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca. Ali, ja to sakrivam.Ne zelim da itko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje. Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio, od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje, da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati, a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim, i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra. Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste. Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,i nista o onome sto je sve,i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini, neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,sto zbog opstanka moram reci, ali sto reci ne mogu.
Ne volim nista kriti, Ne volim igrati umjetne, lazne igre, zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot. Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines, moje srce dobije krila,
vrlo mala krila, vrlo slaba krila,
ali krila! Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.
Zelim da znas koliko si mi vazan, kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje
osobe
ako tako izaberes. Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku, samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora, ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me. Nece ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize pride to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova, i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove cvrstom rukom jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas? Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
i ja sam svaka zena na koju naides...

|Komentiraj 8| Printaj| #|

utorak, 27.01.2009.

Dosjei X!

Ej, posudila sam u videoteci Dosjee X. Novi filmić.
I sad ću da ga pogledam...
burninmad

|Komentiraj 0| Printaj| #|

utorak, 13.01.2009.

uranjeno valentivovo

da, for gad sejk, sto cu mu pokloniti za dan zaljubljenih? headbang
znam da je jos mjesec dana do tad, ali skruv, treba planirati...
fucka mi se za ono sto kazu da je to komercijalni "blagdan". bas me briga.
volim taj dan.
ima puno srceka...po svud... kiss cerek
najdraze mi je tad otici nekamo na klopu, kad ono raj...
svijecice po stolovima, ljubavni koktel, meni za zaljubljene....
ah...
kao film
pa sta ako svi potrosimo brdo para fino nut
vjerojatno bi bio najksretniji da kupim nesto crveno - sexi i
otplesem mu trbusni ples burninmad
not, i ja zelim uzivati

|Komentiraj 1| Printaj| #|

ponedjeljak, 12.01.2009.

HEEEJJJJJ MOJA MAMA DANAS IMA RODJENDAN!!!

nesmijem reci koji, ljutiti ce se. a nebiste vjerovali, izgleda 10 godina mladje nego sto je i pravi je komad!
i da, ovo na slici smo moja mama i ja na badnjak u podrumu. pijemo sampanjac iz teglica za krastavce.
nije nam se dalo ici po case. dalek je to put bio do kuhinje po strmim stepenicama nut smijeh smokin party party party

MMAAAAAMMMAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!! SRETAN TI RODJENDAN!!!!

|Komentiraj 0| Printaj| #|

PRAVA LJUBAV

kada sam bila mladja, nikada mi nije bilo jasno sto to znaci "jednostavno znas" . oprostite govorim o ljubavi i zajednici koja se zove brak. ispitivala bi mamu, tete, ujne, strinu, sestru... kako ti znas od svih muskaraca na ovome svijetu da je on taj pravi? kako znas da se nece netko bolji pojaviti za par godina. svi su rekli isto "jednastavno znas". i uvijek bih proturjecila kada bi mi rekli "ti jos ni neznas sto je ljubav". kako mi to netko moze reci, pitala sam se. a nisu ni pojma imali kako sam zaljubljena bila. sada mi se dogodila i jedno i drugo. mogu barem djelomicno reci sto znaci voljeti u pravom smislu te rijeci a to voljeti veze i ono "jednostavno znas". prije nego se prijateljstvo s NJIM razvilo u nesto vise, nisam mogla niti zamisliti nekoga u svome stanu 24 sata dnevno. jer ja ponekad volim biti sama i MORAM imati svoj prostor, te mi SVE mora biti na svome mjestu. (skola iz prosle veze).
eh tada se prijateljstvo pretvorilo u simpatiju, pa zaljubljenost i malo po malo u ljubav i famozno VOLIM TE. zivimo zajedno neko kratko vrijeme. ne smeta mi, ne ulazi u moj prostor, volim kada je doma. nemoramo niti razgovarati, dovoljno je samo da je blizu mene. on je na kompu, ja radim nesto svoje... ON je moj prijatelj, mama, tata, brat, sestra, ljubavnik. nevjerojatno je koliko je pazljiv i koliko shvaca. nevjerojatan je osjecaj bliskosti, brige i shvacanja. i u lijepim i u ruznim trenutcima. divno je stvarati zivot kada to istinski s nekim zelis.
zna kako izgledam kada se probudim, kada sam bolesna i zna kakva sam u svim mojim drugim groznim izdanjima. zna da sam ponekad (citaj:cesto) nervozna i lose raspolozena. zna da cu non stop nesto prigovarati. a svejedno me voli i svejedno kakva god ja bila uvijek ce izvuci svoj osmjeh, i razveseliti me. zna kada me treba pustiti da budem sama i kada treba prestati pametovati o tome kako ja vozim svoj auto.
i zna da mu muljam kada kazem da sam zadnjih 200 kn nasih primanja potrosila na hlace, jer su mi bile neophodne, ali se ne ljuti.(vjerojatno bi me ubio, ali mu je zao). uz sve to dobivam pregrst paznje od njega. pomogne mi u kuci mada to niti ne trazim. postuje moj red. i sto mi je strasno drago, voli moju obitelj.
naravno da ima mana, ostavlja robu po stolici, nikada ne rasiri zastor od tusa da se susi, nikada ne napravi krevet, ostavlja cipele po cijelom hodniku, stalno, ali bas stalno bi se .... znas sta vec i nekada STVARNO pretjeruje u pametovanju. ali on je takva osoba, da nije takav bio bi drugaciji. ja ga takvoga volim i nezelim ga mjenjati. i nisu mu neke mane ha? ja ih svakako imam mnogo vise. ipak sam ja zena, to nam je sexualna deformacija. da nismo grintave za bezveze, brbljave i da nas cesto ne boli glava, nebi se zvale zenama, vjerojatno.
uglavnom, ja znam da cu ja s tim covjekom i za trideset godina imati o cemu pricati, da ce me on i dalje nasmijavati, razumjeti i da ce me voljeti i kada budem debela i stara. jer, on je meni prije svega veliki prijatelj koji ce uvijek biti na mojoj strani. prijatelj kojeg volim.

|Komentiraj 1| Printaj| #|

KOJA PAMETNA...

kada se osvrnem na svoju povijest mogu reci da pamtim mnogo stvari. i lijepih i ruznih. to se sve mora dogoditi dok odrastamo. sada vidim koliko sam se promijenila. ne po izgledu, niti po nekim svojim navikama, ali sam se promijenila u nacinu razmisljanja. mislim da sam u zadnje dvije godine mnogo napredovala. i tek sada iz svih stvari koje su mi se dogodile mogu izvuci nesto dobro. i svaka ta skola mi itekako dobro dodje u nekim odlukama koje moram donositi. najvise mi se zivot mijenjao tokom prosle godine. prekinula sam s bivsim jer me prevario, dala sam otkaz i nasla novi posao, te sam taj posao i izgubila. mozda se ovako to niti ne cini strasnim, ali bila mi je naporna godina. nisam se bas nesto druzila, niti sam se smijala kao sto sam to cinila inace.
mnogo sam izvukla iz dvogodisnje veze. kazu "zena zna" i to je ziva istina. taj balavac me je progonio i u snovima. zadnja tri mjeseca sam sto putaisanjala da ima nekoga drugog i imala sam uzasan predosjecaj. to se i obistinilo. i drago mi je zbog toga. ubio mi je dvije godine moga zivota. bas sam bila blesava. ali dobro, naucila sam vjerovati svojoj intuiciji. naucila sam stavljati sebe na prvo mjesto. naucila sam cijeniti male znakove paznje. dobila sam mnogo kvalitetnih prijatelja. vratila sam uzivanju u zivotu onako kako ja to znam.
sto se posla tice, susrela sam se sa najvecim smecem od covjeka kojega sam ikada u zivotu upoznala. mrzila sam ga jer mi je dao otkaz. sada ga vise ne mrzim. zalim ga. on je samo mali nesigurni covjek sa veeeliim psihickim problemima. covjek koji nema svoju osobnost, covjek koji se gubi, covjek koji je dvolican i covjek koji nema finesa niti manira.
imala sam sest mjeseci pakla i sest mjeseci nisam mirno spavala. da sam znala da ce mi kamen pasti sa srca ako dam otkaz, napravila bi to sama.
iz toga iskustva sam naucila da se zbilja ne treba ubijati niti zrtvovati ako to ne radis za sebe i zbog ljudi koji su ti dragi. ovo je okrutan svijet, i mi trebamo ocito biti okrutni prema njemu. dakle, nema milosti. nitko nije imao milosti niti prema meni.
naucila sam i nesto malo vise o trzisnoj utakmici, o poslovnim muljazama i kako opstati. te sam naucila kako dici glavu kada te stjeraju u kut.
i digla sam glavu, i nasla sam drugi posao. nece biti lak, ali ga se niti ne bojim. ja znam da cu se snaci, znam da sam sposobna i nitko, ali bas nitko mi nece moci reci da to nije tako.

|Komentiraj 0| Printaj| #|

PRVA LJUBAV

drage mlade curice, sa svojih 23 i kusur godina usudim se tvrditi da je ona stara "prva ljubav se nikada ne zaboravlja" istina. ali ima tu mnogih preinaka u toj svjetskoj istini. "smrtno" sam se zaljubila sa svojih 13 godina. pisala sam mu pjesme, patila, plakala, mastala. bio je u svakome mome snu i velikom djelu mojih misli. kada bih mislila o njemu tako me je nesto boljelo u srcu da je ponekad bilo neizdrzivo. kada bih ga vidjela bio je to vrhunac mojoj sreci, a da ne govorim o razgovoru. imala sam srecu u nesreci, bio mi je prvi susjed, i bila sam optuzena na to da ga gotovo svaki dan vidim.kada bi mi se god obratio to je za mene bio poseban trenutak srece koji je nemoguce opisati. i svaki njegov mali znak paznje prema meni bio mi je kao putovanje u raj. nista mi drugo nije trebalo sem njegove blizine. voljela sam ga. tako sam barem tada mislila.
dozivjela sam ga kao nesto veliko u svome zivotu, kao nesto vjecno i puno godina sam i dalje gajia nadu da ce se nesto promijeniti.
bila je to nesretna prva ljubav, takve su valjda sve te famozne prve ljubavi.
trajala je ta agonija do pred godinu dana. skoro punih deset godina. naravno, imala sam i druge male ljubavi u medjuvremenu, ali on je bio taj koji bi uvijek na kraju ostao kao najveca rupa u meni. bez obzira sto sam otisla u drugi grad, i vidjala ga jednom godisnje, opet bi se pojavio sjaj u mojim ocima kada je bio prisutan. pa cak i taj jedan, jedini dan u godini.
zao mi je sto to moram reci, ali curice moje, gotovo sve ste osudjene na koju godinu patnje. to je vrijedna skola koju valjda sve moramo proci. vrijedna je zato sto nas ojaca i natjera nas da prvenstveno cijenimo sebe.
da... ono sto sam u biti htjela reci...
ovaj Bozic sam ponovno bila doma, i ponovno sam ga vidjela na pet minuta. i znate sto? prvi puta se u meni nije nista prelomilo. dapace, slatko sam se nasmijala i vidjela kako je zapravo ostario. stisnula sam svoga dragog cvrsto ispod ruke i u sebi zahvalila Bogu na onome sto sada imam, i sto su stvari u biti ispale bolje nego sam ocekivala.
osjecaji s godinama ceznu, a trenutak kada znamo da ih vise nema je taj kada oprostimo.
naravno da ga necu zaboraviti, ali ne na nacin zato sto osjecam nesto. necu ga zaboraviti kao osobu koja stanuje do moje kuce i osobu uz koju sam prakticki odrasla.

|Komentiraj 0| Printaj| #|

bratstvo i jedinstvo

ejjjjjjjjjjjj ovo smo moja BRUCE LEE sisterica i ja na proslavi Nove godine!
bruce je ovo malo, a ja sam ovo veliko s rogovima...

|Komentiraj 0| Printaj| #|

nedjelja, 11.01.2009.

kako sam se izvukla

kako napraviti rucak u dvedeset minuta kada NJEMU dolaze starci?
ugl. trebao je to biti gala rucak, starci dolaze iskomentirati stan...
izvadila sam krmenadle iz fridja da se odlede i zbrisala na kavu s frendicom.
bla,bla,bla,bla s frendicom, pa previse izloga po gradu s snjizenjima..
pogledam na sat i zamalo sam infarkt dobila. ONI dolaze u cetiri, a bilo je tri
sata. najgore vrijeme, guzva u gradu, svi idu s posla.
stigla sam doma u tri pol.
dakle, sjetila sam se svoje mikrovalne (dusu dala), pripremila meso
na brzinu i ubacila u mikrovalnu s krumpirima na opciju - rostilj -
u medjuvremenu sam skuhala juhu od smrznutog povrca iz vrecice i jednom
"knnor" kockom, te uspjela skuhati i puding.
kada su ljudi pozvonili sve je bilo na stolu, a ja nasmjesena.
dakle, juhica, meso, krompir i jos i desert.
jest da krompir nije bio dovoljno kuhan, meso je bilo prezacinjeno i juhe je bilo
pre malo...a j.... ga, ON je shvatio situaciju i rekao im da rijetko jedemo meso...
nije istina da je lako biti mlada kucanica

|Komentiraj 2| Printaj| #|

ponedjeljak, 05.01.2009.

sestre, sestrice

>sad sam malo bacila oko na blog svoje sestrice. mogu reci da sam fulllllllllll zadovoljna. iznenadila me ta mala koja bas vise i nije mala. naime, ima 13 i POL godina a svasta vec zna. nisam bas bila prisutna dok je imala fazu prerastanja iz razigrane djevojcice u tinedjericu. a nisam se niti stigla baviti s njom. uvijek je nekako bila po strani. "vijesti" iz kuce uglavnom su se vrtile oko malene sestrice koja je krenula u skolu i one nesto starije od 17 godina koja konstantno dize kosu mami sa glave. zao mi je sto sam propustila veliki dio njena odrastanja, pa u nastojanju da se zblizim sa svojom sestricom uzela sam je k sebi u stan za praznike. bila je super nepricljiva u pocetku, sada se malo oslobodila. trudim se komunicirati i pokazati joj sve lijepe stvari koje sam ja vidjela u svom novom gradu. ima mnogo toga u njoj sto samo treba isplivati na povrsinu. posjeduje mnoge kvalitete vec odrasle osobe. vidim to po njenom ponasanju. podsjeca me na mene u tim godinama. razigrana je, znatizeljna i ne trazi mnogo. vec pametno razmislja o svojoj buducnosti. kako, gdje, kada... nevjerojatno je pametna i zeljna novih stvari. i da nezaboravim: PRELJEPA JE. ali stvarno je. kada je bila malena stalno sam je vodila sam sobom kamo god bi isla, i ucila je o svemu i svacemu. cudno je to kako sam ja mnogo naucila od nje u ovo malo vremena sto smo po cijele dane skupa. sretna sam sto imam sestricu s kojom se mogu ponositi. predivan osjecaj je imati nekoga svog, od krvi svog s kim mozes biti blizak. predivno je imati stvorenje koje je odraslo s tobom i za koga osjecas potrebu da se brines. drago mi je sto sam koliko toliko u mogucnosti da joj pomognem, da je malo poguram u zivot.
MA BAS JE STRAVA IMATI SESTRICU!

|Komentiraj 9| Printaj| #|

<< Arhiva >>